Stevan Šupljikac, austrijski general-major i prvi izabrani vojvoda Srpske Vojvodine, predstavlja jednu od ključnih vojnih i političkih ličnosti u istoriji srpskog naroda u Habzburškoj monarhiji. Njegovo ime neraskidivo je povezano sa burnom revolucionarnom 1848. godinom, kada su Srbi na Majskoj skupštini proglasili sopstvenu autonomnu teritoriju. Njegov iznenadni životni kraj u Pančevu, u jeku vojnih operacija, bio je ogroman udarac za srpski pokret, ali je njegova borba udarila temelje kasnijem političkom priznanju Vojvodine.

U ovom članku detaljno opisujemo vojnu karijeru generala Šupljikca, njegov izbor za vojvodu, vojne operacije u Banatu i tragičnu smrt u Pančevu.

Od graničarskog oficira do Napoleonovog vojnika

Stevan Šupljikac je rođen 1786. godine u Petrinji, u Vojnoj granici (današnja Hrvatska), u uglednoj srpskoj graničarskoj porodici. Prateći porodičnu tradiciju, rano stupa u austrijsku carsku vojsku kao kadet u graničarskom puku.

Njegov vojnički talenat i hrabrost brzo dolaze do izražaja, a burna istorijska dešavanja vode ga kroz čitavu Evropu:

  • Napoleonove Ilirske provincije (1809–1813): Nakon austrijskog poraza i formiranja Ilirskih provincija pod francuskom vlašću, Šupljikac prelazi u francusku vojnu službu. Napoleon Bonaparta lično ga je odlikovao Ordenom legije časti za iskazanu hrabrost tokom Napoleonovog pohoda na Rusiju 1812. godine, gde je Šupljikac komandovao graničarskim jedinicama i preživeo strahovito povlačenje preko reke Berezine.
  • Povratak pod austrijsku zastavu: Nakon Napoleonovog pada, Šupljikac se vraća u austrijsku vojsku. Služio je u garnizonima u Italiji i Nemačkoj, postepeno napredujući kroz oficirske činove sve do čina pukovnika, a potom i general-majora.

Revolucija 1848. i proglašenje Srpske Vojvodine

Izbijanjem revolucije u Beču i Budimpešti u martu 1848. godine, Srbi u Habzburškoj monarhiji traže priznavanje sopstvenog nacionalnog identiteta, jezika i autonomije. Na čuvenoj Majskoj skupštini u Sremskim Karlovcima (od 13. do 15. maja 1848. godine), proglašena je autonomna Srpska Vojvodina:

  1. Izbor za vojvodu: Josif Rajačić je proglašen za patrijarha, dok je general-major Stevan Šupljikac, iako se u tom trenutku nalazio na vojnoj dužnosti u Italiji (pod komandom feldmaršala Radeckog), jednoglasno izabran za prvog vojvodu Srpske Vojvodine.
  2. Povratak u domovinu: Ugarske revolucionarne vlasti Lajoša Košuta su se oštro usprotivile srpskim zahtevima, što je dovelo do otvorenog oružanog sukoba. Car Franc Jozef I je u septembru 1848. zvanično potvrdio Šupljikca za vojvodu, te se on trijumfalno vraća i preuzima vrhovnu komandu nad srpskim narodnim vojnim snagama.

Vojni uspesi u Banatu i štab u Pančevu

Dolaskom na ratište, vojvoda Šupljikac reorganizuje slabo naoružane narodne odrede i dobrovoljce iz Kneževine Srbije u disciplinovanu vojsku. On postavlja svoj vojni štab u Pančevu, koje je u to vreme bilo jedno od glavnih uporišta srpskih snaga u južnom Banatu i sedište Glavnog odbora Srpske Vojvodine koji je zasedao u zgradi Magistrata.

Pod njegovom komandom, srpske snage ostvaruju značajne pobede kod Sentomaša (Srbobrana) i uspešno brane Pančevo i Alibunar od mađarskih napada. Njegov autoritet generala i stratega doneo je preko potreban red i moral borcima u rovovima.

Iznenadna smrt u Pančevu (15. decembar 1848)

Tragičan i iznenadan kraj prvog vojvode dogodio se upravo u Pančevu. Dana 15. decembra 1848. godine, vojvoda Šupljikac je vršio smotru i inspekciju trupa i dobrovoljaca iz Srbije koji su pod komandom Stevana Knićanina stigli kao pojačanje za predstojeće borbe.

Tokom smotre na trgu ispred Magistrata, dok je držao pozdravni govor vojnicima, vojvodi je naglo pozlilo. Doživeo je srčani udar i preminuo na licu mesta, naočigled svojih oficira i vojnika.

Njegova smrt je izazvala duboku žalost u celom srpskom pokretu. Njegovo telo je u pratnji hiljada građana i vojnika preneto preko Srema do Fruške gore, gde je svečano sahranjen u manastiru Krušedol, pored grobnica drugih velikih srpskih lidera poput grofa Đorđa Brankovića.

Istorijski značaj i počasti

Vojvoda Stevan Šupljikac je vladao Srpskom Vojvodinom svega nekoliko meseci, ali je njegova smrt ujedinila narod u odbrani svojih prava. Austrijski car je 1849. godine formalno osnovao Vojvodstvo Srbiju i Tamiški Banat, čime su politički zahtevi Majske skupštine delimično ispunjeni.

U Pančevu se i danas čuva uspomena na vojvodu Šupljikca:

  • Ulica u širem centru grada nosi njegovo ime.
  • U Narodnom muzeju u Pančevu, smeštenom upravo u zgradi Magistrata ispred koje je preminuo, čuva se njegova bista, portreti i oružje iz revolucionarne 1848. godine, kao i vredni dokumenti o proglasu Srpske Vojvodine koje je prota Vasa Živković čitao građanima.