Olga Petrov (rođena Radišić) predstavlja jednu od najsjajnijih i najtragičnijih figura antifašističke borbe u Vojvodini tokom Drugog svetskog rata. Kao mlada učiteljica i prosvetni radnik, Olga je svoj kratki život posvetila opismenjavanju i obrazovanju naroda u Banatu, da bi po izbijanju okupacije postala jedan od ključnih organizatora otpora. Njena nepokolebljivost pred najsurovijim mučenjima u zloglasnom logoru Banjica postala je simbol prkosa i dostojanstva, zbog čega je posmrtno proglašena za narodnog heroja Jugoslavije.

U ovom članku donosimo njenu detaljnu životnu priču, od odrastanja u banatskoj ravnici do njenog večnog zaveštanja slobodi.

Detinjstvo i školovanje u Banatu

Olga Radišić je rođena 1. decembra 1921. godine u selu Baranda, u blizini Pančeva. Odrastajući u siromašnoj zemljoradničkoj porodici, rano se suočila sa teškim uslovima života u vojvođanskoj ravnici, ali je pokazivala izuzetan talenat i želju za učenjem.

Nakon završetka osnovne škole u rodnom mestu, porodica je uz velike napore uspela da je pošalje na dalje školovanje. Olga upisuje Učiteljsku školu u Vršcu, koja je u to vreme bila prosvetni centar južnog Banata. Tokom školovanja, Olga se isticala ne samo odličnim ocenama već i izuzetnim osećajem za socijalnu pravdu, povezujući se sa naprednim omladinskim pokretima. Tamo upoznaje i svog budućeg supruga Borislava Petrova Bracu, istaknutog omladinskog rukovodioca iz Pančeva, sa kojim deli ideale o slobodnom i pravednijem društvu.

Prosvetni rad i opismenjavanje sela

Nakon diplomiranja na Učiteljskoj školi, Olga dobija prvu službu u selu u okolini Vršca, a kasnije se seli u Crepaju. Učiteljski poziv za nju nije bio samo profesija, već prosvetiteljska misija:

  • Rad sa decom: Pored redovnih školskih lekcija, Olga je organizovala dramske i recitatorkse sekcije, podstičući decu da razmišljaju kritički i kreativno.
  • Opismenjavanje odraslih: Svesna visoke stope nepismenosti među banatskim seljacima, a posebno ženama, Olga je držala večernje kurseve opismenjavanja i higijene, unoseći moderne poglede na svet u patrijarhalnu banatsku sredinu, slično onome za šta se borila njena prosvetna prethodnica Isidora Sekulić.
  • Kulturno uzdizanje: Organizovala je predavanja i biblioteke u selima, čineći knjigu dostupnom svakom rataru i radniku.

Okupacija i organizovanje otpora

Napadom sila Osovine na Jugoslaviju u aprilu 1941. godine, Banat potpada pod specifičnu nemačku vojnu upravu sa izraženim terorom domaćih folksdojčera. Olga i njen suprug Borislav Petrov odmah se uključuju u pripreme za oružani otpor.

Nakon što je Borislav poginuo u jednoj od ranih akcija u Pančevu, Olga preuzima još veću odgovornost. Radila je na prikupljanju sanitetskog materijala, odeće i municije za partizanske odrede koji su se formirali u banatskim ritovima i šumama pored Tamiša. Kao kurir, prenosila je poverljive partijske direktive između Pančeva, Vršca i Zrenjanina, često rizikujući život prolazeći kroz neprijateljske punktove pod lažnim dokumentima.

Hapšenje, mučenje i herojska smrt na Banjici

U jesen 1941. godine, nemačka policija (Gestapo) pokreće veliku ofanzivu protiv banatskih partizana. Olga je uhapšena u oktobru 1941. godine u okolini Crepaje, nakon što je njeno skrovište izdat od strane lokalnih saradnika okupatora.

Odmah je prebačena u zatvor u Pančevu, a potom u Petrovgrad (Zrenjanin), gde je podvrgnuta brutalnim ispitivanjima. Nemački islednici su znali da Olga poseduje informacije o lokacijama štabova i imenima ilegalaca u Pančevu i Beogradu:

  • Prkos islednicima: Uprkos danonoćnom mučenju i prebijanju, Olga je odbijala da izusti ijedno ime. Legendarna je priča da je islednicima u lice govorila da se bori za slobodu koja će sigurno doći.
  • Logor Banjica: Pošto Gestapo u Banatu nije uspeo da izvuče priznanje, Olga je prebačena u koncentracioni logor Banjica u Beogradu. Tamo je smeštena u sobu smrti, ali je i među zatvorenicama širila optimizam i držala lekcije iz istorije i književnosti.
  • Egzekucija: Olga Petrov je streljana 9. maja 1942. godine na strelištu u Jajincima kod Beograda, u svojoj dvadeset prvoj godini.

Večno zaveštanje i spomenici sećanja

U znak sećanja na njeno herojsko držanje, Prezidijum Narodne skupštine FNRJ proglasio je Olgu Petrov za Narodnog heroja Jugoslavije 27. novembra 1953. godine.

Njeno ime danas ponosno nose brojne ustanove u Vojvodini:

  • Osnovna škola "Olga Petrov" u Banatskom Karlovcu i Padinskoj Skeli.
  • Ulica u Pančevu, Vršcu i Beogradu.
  • Njeno ime je urezano na spomen-pločama širom južnog Banata, a njeno stradanje je duboko utkano u istorijski narativ koji čuva obližnji Spomen-kompleks Stratište kod Jabuke, gde su hiljade njenih sunarodnika i drugova položili živote za slobodu Vojvodine.